Kao dugogodišnji pedagog i poznavalac dječije psihe, Ramiz je pronikao i u modele đačkog ponašanja, u njihove “đačke muke”, smicalice, izgovore. S druge strane kao vrhunski pjesnik i pripovjedač, pronašao je najdjelotvorniji i najprihvatljiviji model da to prezentuje i djeci i njihovim roditeljima, a da nije napadno i nametnuto. Kroz priče i pjesme, naizgled duhovite i naivne, provlači se ne samo zabava, nego i pouka i opomena.

Pouka odraslima da obrate i posvete više pažnje na djecu i pravilno ih usmjere. Opomena djeci, ali bez strogosti, da su “pročitana” i da im se “gleda kroz prste”, ali samo do određene granice. Nisam pristalica ustaljenog shvatanja da su tkz. knjige za djecu, namijenjene isključivo djeci, naprotiv, smatram da ih i roditelji trebaju obavezno pročitati.

Svaki, iole ozbiljan pisac za djecu, piše ili na osnovu roditeljskog, ili profesionalnog iskustva u radu sa djecom, strogo pazeći da ne prijeđe norme moralnog, vjerskog, ljudskog ponašanja. Pa zašto onda da i mi, odrasli, ne “uzmemo” malo od tog iskustva koje nam se na tako zabavan i simpatičan način nudi? Ramiz Šaćirović je odavno to shvatio i u njegovom stvaralaštvu namijenjenom djeci i u naizgled najbezazlenijim pjesmicama, pronalazimo notu edukativnog i iskustvenog. Konačno, svi smo jednom bili djeca i ovoj knjizi želim dobar let i sretno prizemljenje u dječije ruke!

Suada Kovačević